Houm pejdž

27.11.2011., nedjelja

Kapa Kata, snijeg na vrata

Ova je kapa ispletena na dar mojoj svekrvi za imendan:
Kapa Kata
- 09:19 - Komentari (3) - Link na ovaj članak

14.11.2011., ponedjeljak

Frajlica

Ja sam topla zimska kapa. Zovem se Frajlica.

- 12:57 - Komentari (3) - Link na ovaj članak

08.11.2011., utorak

Novi radovi - ovaj put u prodaji


Grijači ruku - rukavice bez prstiju. Pleteno mucastom Unitasovom Lucijom 50% vuna, 50% akrilno vlakno.
Cijena: 150 kn + poštarina


Mekana bijela kapa s coflekom i pletenicama. Pletena od talijanskog prediva 50% merino vuna, 50% specijalni akril.
Cijena: 120 kn + poštarina


- 10:38 - Komentari (5) - Link na ovaj članak

27.10.2011., četvrtak

Rukavice za dječaka

Sjećate li se ovih rukavica?
Njih sam prije dvije godine isplela Sandri za forumski swap na Stvaraonici
Mojem se sinu ideja jako svidjela, pa je naručio jedan par u muškoj varijanti za sebe i sve od tada čeka da mu ih ispletem. E, pa danas je napokon dočekao i taj dan - njegove rukvice su napokon gotove! :)

- 09:55 - Komentari (1) - Link na ovaj članak

26.10.2011., srijeda

Nekoliko novih komada

Debeli vuneni šatirani sivocrni šal:


Pamučna heklana kapa:






Vunena pletena tunika:




- 17:38 - Komentari (4) - Link na ovaj članak

10.10.2011., ponedjeljak

Kapa "Aspen"

Kad me muž jučer ugledao u ovoj ganc novoj kapi, rekao mi je: "Sad si spremna za Aspen!". I tako je ova kapa dobila ime. Nadam se da sam ga u njoj asocirala na skijalište kao takvo i jet-set, a ne na onu dvojicu iz filma "Glup, gluplji" :)



Pleteno posuđenim bamusovim iglama 4,5 i 5 mm (hvala, Dea cerek), bijelo predivo Ispe filati SENALES (50% merino vuna, 50% akril), plavo predivo Unitasova Marija (70% vuna, 30% PA).
Upute dostupne u .pdf formatu za 25 kuna
.



Kupi upute u .pdf formatu preko PayPala ("it’s fast, free and secure" :) ):



- 15:15 - Komentari (2) - Link na ovaj članak

29.09.2011., četvrtak

Projekti razni

Jako volim plesti za djecu, no problem je što moraš biti brz jer inače prerastu ono što im pleteš i prije nego što završiš. Takva je sudbina snašla i ovaj zvjezdanoratovski pulover za mojeg sina s motivom robota R2-D2 koji sam počela plesti pred kraj prošle zime. Sad ga nema smisla dovršavati jer je dečko preko ljeta marljivo radio na povećanju konfekcijske veličine, i nema mi druge nego ovo oparati i baciti se na broj veći projekt:



U međuvremenu sam nabavila dovoljne količine ove zanimljive šarene vune i započela tuniku za djevojčicu:



Moram se pohvaliti i svojom prvom Shwarzwaldicom ispečenom u povodu dedinog 70. rođendana:



Nije nam dugo trajala, smazali smo je isti dan :)

Brzo su planuli i varaždinski klipići:



- 18:17 - Komentari (3) - Link na ovaj članak

13.09.2011., utorak

Anne Geddes i merino vuna

Poznata fotografkinja Anne Geddes, koja se proslavila neobičnim fotografijama novorođenčadi, snimila je fotografije za novu Woolmarkovu kampanju.
"Čini se da se novorođenčad koju sam fotografirala osjećala vrlo ugodno u predmetima od merino vune", rekla je slavna fotografkinja.
Cijela priča na linku: Vuna i bebe
- 08:34 - Komentari (4) - Link na ovaj članak

25.08.2011., četvrtak

Nešto sasvim drukčije - dekupaž

Evo je - vlastoručno sašivena, dekupažirana, oprana, suši se i čeka peglanje. Možda čak i potencijalnoga kupca. Ako uspijem prevladati strah od odvajanja, naravno :D










Prije dekupaža krasio ju je ovaj vez koji sam izradila jučer, no na kraju sam od njega odustala, rasparala i isprobala novu tehniku.



Ja zadovoljna :)
- 19:26 - Komentari (7) - Link na ovaj članak

01.06.2011., srijeda

Ivančica

Jedno sunčano zimsko prijepodne bila sam sa svojom prijateljicom Deom, friškom pletiljom i ekstremno talentiranom ženom, u Unitasovom tvorničkom dućanu. Napravile smo im zbilja impresivan promet, a pozamašnu količinu kupljenoga konca i vune nismo baš odmah pokazale svojim muževima. Nekako imam dojam da oni ne bi shvatili vrijednost i opravdanost te naše kupnje :D
Među divnim stvarima koje sam si ja pribavila bile su i dvije vreće ovog meni predivnoga pamučnoga konca - predivnoga i po boji i po opipu. Taman nekako u to vrijeme našla sam jedan zanimljiv uzorak u staroj knjizi s mustrama - toliko staroj da nema ni naslovnice, a koju je našla moja susjeda u svojem poplavljenom podrumu. Ja sam ga malo prepravila, započela sam ovu majicu prije četiri mjeseca i do danas nisam uopće plela, tako da će mi trebati neko vrijeme da se prisjetim kako sam to ja modificirala bod iz knjige. Doduše, koristila sam ga samo iznad pasice, ali opet trebat će mi i za ostale dijelove :D

Bod se tamo zove "Ivančica", a plete se ovako:

Broj očica djeljiv sa četiri više tri očice.
1. red: crvenom niti krivo
2. red: crvenom niti * jedna zvjezdica (tri očice zajedno pravo, zatim, bez skidanja, jedna se očica nametne i sve ispletu zajedno pravo), jedna očica pravo. Ponavlja se od * i završi zvjezdicom.
3. red: plavom niti krivo
4. red: plavom niti - dvije očice pravo, * zvjezdica, jedna očica pravo. Ponavlja se od * i završi s dvije očice pravo.
5. red: kao prvi


- 10:41 - Komentari (2) - Link na ovaj članak

28.05.2011., subota

Vrijeme, ljudi, poslovi

Već dugo u mojim rukama nije bilo pletiva iako mi je godina počela TV prilogom o tečajevima pletenja koje sam pokrenula u Zagrebu pred kraj prošle godine. No, uskoro je to zamrlo jer smo prvo u obitelji imali ozbiljnih zdravstvenih problema, nekih operacija i sličnih nemilih događaja, a nakon toga sam dobila toliko sjajnu poslovnu ponudu koju nisam mogla odbiti. Tri mjeseca kasnije, potpuno iscrpljena i izmoždena, bila sam prisiljena napraviti si vremena za stvari koje me ispunjavaju jer sam počela osjećati da ću se od tog suludog tempa razboljeti, a to doista ne treba ama baš nikome, zar ne? Obećajem, dakle, da će ovdje opet biti pletiva i pletenja, i to u dovoljnim količinama.

Nije u šoldima sve, vjerujte mi, dragi moji!


- 06:49 - Komentari (4) - Link na ovaj članak

18.03.2011., petak

Kako je sve počelo

POČETAK

Prije pet i pol godina (kako vrijeme leti!) jedna je mlada majka bila na bolovanju sa svojim četverogodišnjim sinom. Bila je zaposlena na prilično zahtjevnom radnom mjestu na kojem je godinama radila posao najmanje dvoje ljudi i ovo joj je bilo prvi put da je koristila bolovanje. Dijete je bilo prilično bolesno i iscrpljeno, tako da je veći dio dana spavalo. Nakon što je obavila sve poslove, skuhala ručak djetetu koje je bilo na dijeti i posebno ostatku obitelji, pospremila i očistila stan, obavila sve poslove koje je imala u planu, a dijete je zaspalo i nije tražilo njenu pozornost, mlada je žena osjećala nemir.
Njena je majka također bila bolesna, i to od vrlo teške bolesti od koje se umire. Junakinja ove priče tada se nije bila u stanju pomiriti s takvom prognozom i vjerovala je da je moguće da se netko izliječi te da će taj netko biti baš njena mama. To joj se tada činilo tako savršeno logičnim (Napomena onima koji to dosad nisu primijetili - naša je junakinja bila jedan od onih rijetkih ekstremno naivnih optimista). Mama je bila operirana dvije jeseni ranije i činilo se da je ozdravila. Međutim, bolest se samo pritajila, što su dvije godine kasnije pokazale metastaze koje su se za to vrijeme potajice širile tijelom i zauzimale vitalne organe.

Dakle, imamo jednu osobu naučenu na iscrpljujući svakodnevni rad, majku i kćer u jednom, frustriranu zbog vlastite nemoći da išta promijeni. Ta osoba odjednom ima puno više vremena za razmišljanje nego inače, što rezultira idejom da potraži pletaće igle i vunu, te to vrijeme iskoristi za nešto kreativno i korisno. A ujedno tako smirujuće. I opuštajuće. I optimistično. Nakon dugo vremena uzima u ruke igle i pređu. Naniže očice, plete prvi red, usta se razvlače u osmijeh, isprva malen, no sa svakom očicom on je sve veći i veći. Ona shvaća koliko ju je smirila, opustila, razvedrila ova tako jednostavna radnja koju je naučila od svoje mame još dok joj je bilo 8 godina. Ta je spoznaja ispunja tolikim ponosom i radošću da poželi svoje pozitivne emocije podijeliti sa cijelim svijetom. S obzirom na to da joj je jedan od hobija i web dizajn, odlučuje ga iskoristiti te se odlučuje na pokretanje pletačkog bloga u tada još autorima prilično siromašnoj hrvatskoj blogosferi.

Svjesna da bi mogla naići na napade, ruganje i sline neželjene nuspojave, psihički se priprema za obranu bloga kojem namjerno daje naziv "Pletenje je cool" kako bi svima dala do znanja što ona misli o pletenju i da ga na ovaj način namjerava izvući iz naftalina, afirmirati ga te mu vratiti dignitet. Piše svoj prvi post Zašto pletenje?


Pet i pol godina kasnije zadovoljno promatra vojsku pletača koji su u međuvremenu pootvarali svoje blogove, naučili plesti, prisjetili se te zaboravljene vještine ili tek otkrili taj jedinstveni način opuštajućeg stvaranja, a sve bez straha da će im se netko rugati, štoviše s ponosom što su savladali tako korisnu i cijenjenu vještinu.



- 10:20 - Komentari (4) - Link na ovaj članak

22.10.2010., petak

Nakupilo se

Bez brige, nije ništa negativno, ovaj put me pozitiva puca sa svih strana, baš kao Edu Maajku u pjesmi No sikiriki :D

Izložak prvi: Domaća zadaća iz prirode. Dame i gospodo, ponosno predstavljam pletenu/heklanu/vezenu biljnu stanicu:

Nije baš u najboljem stanju nakon cijelog dana u školi, ali dobro se drži. Kloroplast, citoplazma, stanična jezgra, vakuola, stanična membrana i stanična stijenka još su na svojem mjestu.

Izložak drugi: Grijač za vrat i kapa odjeveni na osebujan način, a ne kako sam ja kao autorica to zamišljala - naime moja je ideja bila da grijač okružuje vrat i bliža okolna područja, ali ne i lice:

No, nitko ne može mojim modelima zabraniti umjetničku slobodu pri nošenju mojih kreacija :D

Izložak treći: Kapa koju sam isplela od vune koju sam dobila na dar od prijateljica iz Novog Sada:

Ljudi moji, kako je to dobra vuna, uživala sam u pletenju svake očice na ovoj kapi. Hvala vam, cure, ovo je pravo otkriće! Mislim da ću naručiti još dva-tri klupka za pasent grijač za vrat ili šal :)

Izložak četvrti: Narukvica koju sam si isplela od pamučnog konca i perlica, no nikako da je pofotkam, pa koristim fotku s Hekličinog bloga:


Hvala, Misho! :)

Izložak peti: U pletiljinoj kući ponašaj se pletački:

Nema ni pisanja domaće zadaće bez pletenja :)

U sljedećem nastavku čitajte: Kako tapecirati stolce u maniri sam svoj majstor i pritom ne oštetiti lak na noktima - posebno izdanje samo za plavuše


- 10:47 - Komentari (5) - Link na ovaj članak

11.10.2010., ponedjeljak

Međunarodni susret pletilja/blogerica

U subotu smo imali jedno prekrasno međunarodno druženje pletilja, blogerica, cool kreativki, veselih djevojaka...
Posjetile su nas blogerice Tanja, Kristina, Maja i Gordana. Mene su razveselile ovim predivnim poklonom:



Susret je počeo kavicom i kolačima:



Naravno, u ovakvom kreativnom društvu ne možete ni očekivati drukčije futrole za mobitel nego ručno izrađene:



Poslijepodne je proletjelo u druženju i šetnji gradom:



Jasno, palo je i obavezno pletenje u javnosti, ovaj put u Profilu kao u dobra stara vremena:





Nakon što smo ispratile drage gošće uz obećanje da ćemo svakako organizirati uzvratni susret na njihovom terenu, moja specijalna prijateljica Sandra i ja radosno smo se bacile na pletenje u duetu:



- 23:42 - Komentari (8) - Link na ovaj članak

04.10.2010., ponedjeljak

Prvi tečaj pletenja za početnike

U subotu je održan taj dugo očekivani prvi tečaj pletenja za početnike. Interes za tečaj me nije iznenadio jer mi otkako pišem ovaj blog (evo baš sam u subotu navršila punih pet godina i mjesec dana blogopletačkog staža) svako malo u Inbox stigne neki mail u kojem me ljudi pitaju hoće li biti kakvog tečaja pletenja. I eto, dogodilo se i to - održali smo svoj prvijenac.
Vrijeme je proletjelo poput vihora, kao što se to uvijek događa u dobrom društvu, a naše su polaznice kući otišle sa svojim prvim ispletenim radovima i obećanjem da će nastaviti marljivo vježbati te napraviti domaću zadaću :)
Moja draga Lorna poslikala je veći dio naše kreativne radionice, pa s vama radosno dijelim neke kadrove:


Priprema


Pozor


Sad!


Mi pletemo, lalalala


Kome pravo, kome krivo


Veselo i koncentrirano


I odlično nam ide!

Žao mi je što nismo uspjele poslikati i Lornu, no eto ona je zapravo na svakoj ovoj slici, samo što ju ne vidite jer je s druge strane kamere :D
- 12:13 - Komentari (8) - Link na ovaj članak

27.05.2010., četvrtak

Svjetski dan pletenja u javnosti


Svjetski dan pletenja u javnosti ove će se godine prvi put službeno obilježiti i kod nas, u Zagrebu na jezeru Bundek, u organizaciji portala Stvaraonica
Više o tome: Link
- 13:43 - Komentari (2) - Link na ovaj članak

18.02.2010., četvrtak

Puuuuno slika

Jutros mi je dolazak na posao bio vrlo lijep - na stolu me dočekao ovaj lijepi paketić:

Od Sandre mi je stigao lijepo zapakirani antihipoglikemijski set:

... i ove prekrasne ružice:

... koje su odmah završile na mojoj davno naštrikanoj kapi:

Ali to nije sve! Prije desetak dana Sandra je mojoj kćeri donijela ove prekrasne đinđe-minđe, no ni to nije sve, dobila sam i lijepu trljačicu i gel za tuširanje (želi li to ona meni poručiti da bih se trebala češće prati?), a moj sinek naljepnice koje su ga naprosto oduševile :)

Drenka mi je u našem forumskom swapu poslala ovu predivnu ogrlicu i čestitku od prešanog cvijeća:


Ja sam pak na humanitarnoj priredbi u našoj školi kupila ove dvije lijepe dječje priče dvojice desetogodišnjih autora:


Sjećate li se one jedne veste koju sam započela prije nešto više od tri godine? Evo posta s početka: link

E, pa napokon sam se ponovno prihvatila tog pletiva koje je stajalo tri godine i dovršila vestu. U međuvremenu smo i moja kćer i ja toliko narasle da sad njoj pristaje bolje nego meni:

___________________________
___________________________

R.I.P. brate
- 20:11 - Komentari (13) - Link na ovaj članak

21.01.2010., četvrtak

Čovjekov je um nerješiva zagonetka

Gledam ja ovaj svoj blogeditor i shvatim da sam prije nešto manje od dvije godine jednostavno izbrisala 149 postova :(
No, sva sreća da je ovaj mehanizam ipak pametniji od mene, pa ih je sačuvao u nekom međuspremniku zvanom "Otpad".
Sad gledam i ne mogu shvatiti niti rekonstruirati tok svoje svijesti tih dana - zašto sam brisala postove? Znam da sam bila u šoku i znam da nakon bratove pogibije nisam bila sasvim svoja, ali zašto sam sve to pobrisala??
Iščitavam polako post po post i čudom se čudim. Većinu ću vratiti. Neke neću jer su čak možda i zaslužili brisanje. Ali fakat, zašto?
- 23:23 - Komentari (6) - Link na ovaj članak

06.01.2010., srijeda

Kako sam dočekala Novu iza ugla

Zapravo nisam, ali priznajte da vas je naslov zaintrigirao :)))

Čovjek valjda ostari kad mu doček Nove godine predstavlja jedino priliku da se izležava pred televizorom te jede i pije do iznemoglosti. Eto tako sam ja stara dočekala Novu. Još da nije bilo petardi i ostalih bučnih pirotehničkih sredstava, veselju ne bi bilo kraja.

No, prije nego što sam ispratila Staru, otišla sam posjetiti brata, mamu, dedu i baku.


Poslala svojoj prijateljici Sandri poklon za forumski SWAP:


Dovršila kapu s inicijalima na glagoljici za svojeg dragog prijatelja Raya:


Inače nisam od novogodišnjih odluka, ali obećala sam si ove godine češće obilaziti svoje blogerske prijatelje i više pisati na ovom svojem.
- 19:37 - Komentari (17) - Link na ovaj članak

13.11.2009., petak

Ipak se plete

Svim obavezama i poslovima unatoč pronašlo se nešto vremena i za poneku očicu. Zlato mamino dobilo je dvije kape:




A i debeli crni šal bliži se kraju (pozdrav Krešimiri!):


- 23:02 - Komentari (12) - Link na ovaj članak

15.04.2009., srijeda

Moje najmlađe dijete

Najprije hvala svima vama koji ste dolazili na ovaj blog iako ste na njemu posljednjih nekoliko mjeseci viđali jedan te isti članak. Još više hvala vama koji ste ipak ostavili svoj trag i napisali mi poneku riječ ohrabrenja, ni ne znate koliko mi to znači.
Iako dugo nisam pisala na ovom blogu, nemojte misliti da sam ljenčarila. Štoviše, toliko sam se zatrpala poslom da sam u jednom trenutku mislila da se nikad neću izvući iz nekih projekata i da ću morati živjeti još dvjesto godina da sve dovršim.
No, ipak sam uspjela. Život me posljednjih godina dobrano išamarao i svako malo gurao u rikverc, ali zahvaljujući svojoj obitelji i dragim prijateljima uspjela sam se vratiti na pravi smjer i nastaviti polako, korak po korak.
Sva sreća da sam u horoskopu Bik, pa mi je upornost jedno od glavnih obilježja, a predaja riječ koje nema u mojem rječniku.
Tako je jedan davno započeti projekt, osmišljen prije podosta godina, uspio zaživjeti i spremna sam vam ga s ponosom predstaviti. Ne moram vam ni napomenuti da je cijela stvar andr konstrakšn, kao uostalom i svaki internetski projekt, ali ja više neću čekati da sve bude savršeno i evo pokazujem vam ga ovakvog kakav jest.
Kronološki je riječ o svojevrsnom nastavku mojeg dragog foruma Stvaram premda se Stvaraonica rodila kao ideja u mojoj glavi i prije nego što sam pokrenula forum Stvaram i ovaj blog.
Eto, da ne duljim, kliknite na link. Bilo bi mi drago i da mi javite kako vam se sviđa :)
Velika pusa svima od vaše Jane!




- 18:19 - Komentari (14) - Link na ovaj članak

18.02.2009., srijeda

In memoriam

Mojem bratu
(18. veljače 2008. - 18. veljače 2009.)

Tri brata

Kad sam bio tri moja brata i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Imao sam glas kao vjetar,
ruke kao hridine,
srce
kao viganj.
Jezera su me slikala.
Dizali su me
jablani.
Rijeka me umivala za sebe.
Peračice su lovile
moju sliku.
Kad sam bio
tri moja brata
i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Livade su me voljele.
Nosile su moj glas
i njim su sjekle potoke.
Radovao sam se sebi.
Imao sam braću.
(Imao sam uspravan hod.)
To su bila tri moja brata:
moj brat, moj brat, i moj brat.

Josip Pupačić

- 10:44 - Komentari (7) - Link na ovaj članak

29.09.2008., ponedjeljak

Poštenje

Iako sam sama sebi obećala da na ovom blogu više neću pisati ništa što nije povezano isključivo s pletenjem i ostalim ručnim radovima, ovo moram podijeliti s vama.
Dogodilo mi se nešto vrlo neobično, i važno i nevažno, kako se uzme.
U subotu sam s djecom bila u jednom velikom dućanu, kupovali smo namirnice i neke potrepštine za školu. Nismo se nikud žurili, odlučili smo šoping odraditi u miru i polako, pogledati sve što nas zanima bez trke i strke.
Tako smo razgledali ama baš sve, od tehnike i kućanskih aparata do donjeg veša i zamrznute hrane. Čak sam isprobala i neke komade odjeće koje nisam kupila jer si ih ne mogu priuštiti. Djeci naime trebaju nove cipele jer su stare prerasli, prioriteti su prioriteti. Ja odjeću mogu nositi godinama, sva sreća da sam u godinama kad je ne prerastam iz sezone u sezonu :)
I gurali smo mi tako naša kolica po dućanu veseli što napokon možemo popuniti ispražnjen hladnjak i špajzu, davali si oduška pri policama s pahuljicama i tjesteninom, trpali veselo ono što nam je fino i čega smo se već zaželjeli.
Odjednom mi priđe stariji par: "Gospođo, jeste li vi nešto izgubili?". Ja u čudu: "Ne, zašto?" Kažu oni: "Možda torbu?" Opipam rukom mjesto na kojem je trebala biti torbica, ona mala koju stavim popreko tako da su mi obje ruke slobodne, i protrnem - torbice nema!
Gospodin drži u ruci moju torbicu. U njoj moj mobitel i novčanik sa pola moje plaće u gotovini, kreditnim karticama i zdravstvenom iskaznicom. Osobne nema jer imam onu staru veliku, a novčanik malen, pa mi ne stane.
Gledam i ne mogu vjerovati. Da, zbilja sam ostavila torbicu dok sam isprobavala jedan baloner, pa sam je skinula i zakačila za kolica, no putem je ispala a da nisam primijetila.
Oblio me hladni znoj.
Na brzinu provjeravam je li u njoj novčanik i mobitel, sve je na mjestu, sve netaknuto. Obuzme me neopisiv osjećaj zahvalnosti i sreće.
Po glavi mi se počinje vrtjeti tisuće mogućih scenarija - mogao je netko komotno uzeti torbicu i okoristiti se novcem, karticama i mobitelom, mogao je netko uzeti 'samo' novčanik ili mobitel, ma moglo je biti svega.
Ali ne, ovo dvoje starijih ljudi stoji preda mnom poput dvoje anđela i osjećam kako su i oni sretni što su učinili dobru stvar, smješkaju se kao da je obratno, kao da sam ja njima donijela nešto što su oni izgubili.
Kako je torbica došla natrag u moje ruke, tako su oni isto tako nečujno nestali, a ja sam uspjela samo viknuti za njima: "Hvala vam, Bog vas blagoslovio!". Oni su se samo sramežljivo nasmiješili i pomalo me prijekorno pogledali kao da što ja sad tu pravim veliku stvar od nečega što je njima najnormalnije.

Neobično me usrećio ovaj događaj koji je došao upravo u pravo vrijeme. U vrijeme kad sam počela gubiti vjeru u ljude. U doba kad sam imala osjećaj da su mi svi okrenuli leđa. U doba kad sam se osjećala zbilja usamljeno, samo, zaboravljeno i ostavljeno.
Nije stvar u novcu, iako ne mogu reći da mi ne bi bilo jako teško ostati bez svega toga što je bilo u toj torbi, novca koji bi mojoj obitelji i meni kupio hranu za sljedećih mjesec dana, mobitela u kojem su mi svi važni brojevi i događaji, kartica koje me svaki mjesec spašavaju od gladi... Stvar je u tome što mi je s neba stigla poruka da nisam sama, da svijet ipak nije pred potpunim potonućem, da ne smijem izgubiti optimizam i, ono najvažnije, na svijetu još ima dobrih i poštenih ljudi!
Hvala vam, nepoznati ljudi, što ste mi sve to pokazali u jedno obično subotnje poslijepodne, zbog vas se opet osjećam dobro, kao da mi je netko intravenozno ubrizgao pozamašnu dozu optimizma i radosti te istodobno izbacio osjećaj odbačenosti i tjeskobe.

***

Ne mogu završiti ovaj tekst, a ne napisati i o jednom događaju od prije nekoliko mjeseci i jednom nedavnom. Naime prije nekoliko mjeseci išla sam s djecom u knjižnicu i na cesti pokraj dućana našli smo novčanik. Stariji ženski novčanik u kojem nije bilo nikakvih dokumenata, u njemu je bila samo jedna malo veća svota novca i vizitka nekog proizvođača pripravaka od meda. Kako nije bilo dokumenata, nisam znala što da napravim u tom trenutku, kako da nađem nesretnog vlasnika. Odlučila sam otići u trgovinu pokraj koje sam našla novčanik, ispričala sam prodavačici gdje sam našla novčanik i zamolila je da ga pospremi jer sam pretpostavljala da će taj netko tko je izgubio novčanik sigurno doći pitati prodavačicu je li nađen.
Djeci sam objasnila da je to ispravan postupak kad nađeš nešto što nije tvoje. Bila sam jako ponosna što mi se pružila prilika da djeci primjerom pokažem što treba učiniti u toj situaciji.

Nekoliko tjedana nakon toga na naslovnici Blog.hr-a sam našla izdvojen tekst o sličnoj situaciji. Jako me rastužio taj tekst i komentari u kojima je većina zastupala teoriju da se ne treba truditi naći vlasnika. Osjećala sam se jadno, tužno i glupo. Bilo mi je teško povjerovati u to da je većini ljudi sasvim normalno uzeti nešto što im ne pripada i zapitala sam se griješim li ja time što mislim drukčije i što još k tome svoju djecu tome učim.

Odgovor mi je došao ovu subotu. Preko dvoje posrednika. I to pred istom tom djecom kao svjedocima.

Hvala još jedanput mojim poštenim nalaznicima, a hvala i svima vama koji poput mene mislite da je sasvim normalno pokušati vratiti ono što ste našli, a pripada (i jamačno je vrlo potrebno) nekome drugome.
Nikad se ne zna tko će sljedeći među nama izgubiti nešto vrijedno i važno. Budem li ja nalaznik, sigurno ću vas pokušati naći i vratiti vam to što ste izgubili. Nagrada će mi biti radost na vašem licu. U takvom svijetu želim živjeti :)

- 10:20 - Komentari (24) - Link na ovaj članak

11.07.2008., petak

Ljetni šešir

Najprije sam ga mislila isheklati, ali na kraju sam se ipak vratila svojem pletenju i isplela svoj prvi ljetni šešir. Nije loše za prvi put, zar ne?






- 17:41 - Komentari (28) - Link na ovaj članak

15.06.2008., nedjelja

Sretan ti rođendan, brate

Danas bi navršio 41. Da si poživio. Da te nije zaustavilo u koraku i snu (zašto mi pada na pamet Balaševićeva Slovenska?)







Nošen dahom sna doleteo je crni golub na moj dlan
zašto ko da zna al' to sam jutro dočekao umoran
ko da sam i ja leteo s njim krilima teškim olovnim
i video svet sakriven iza zlatnih oblaka

Ako umrem mlad posadi mi na grobu samo ružmarin
ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin
nek mi ne drže govore nek drugom pletu lovore
ako umrem mlad zaustavljen u koraku i snu

O zagrli me sad jako, najjače što znaš
i nemoj crnoj ptici da me daš
ma ne, ne brini proći će za tren
ja sam samo malo lud i zaljubljen

U mojim venama hladni sever caruje
i ja ponekad ne znam šta mu je
što luduje, od sreće tugu tka
moja prosta duša slovenska

Uplaši me sjaj milion sveća kad se nebom popali
gde je tome kraj, za kog su tako dubok zdenac kopali
zašto se sve to dešava, da l' čovek ista rešava
il' smo samo tu zbog ravnoteže medju zvezdama


Znaš da svaku večer molim za naše duše, znaš da svaku večer molim Boga da te nije toliko boljelo i da nisi bio onako usamljen kao što se bojim da si bio dok su željezni kotači u onoj hladnoj nesretnoj zimskoj noći mrvili tvoje kosti i tvoje meso kao što odonda u snovima svaku noć mrve moje kosti i moje meso.
Znam da te noćne more neće prestati sve dok ne dođem tamo gdje si ti sada.
Pozdravi mi mamu.
Patetična sam, znam.
Najteže je nama koji ostajemo.
- 22:30 - Komentari (8) - Link na ovaj članak

29.04.2008., utorak

Kukičanje

U posljednje me vrijeme drži kukičanje, naročito tunisko koje je idealno za pojaseve.

Prvi je gotov:


Drugi malo sporije ide, ali će zato biti ljepši:

- 17:33 - Komentari (31) - Link na ovaj članak

03.04.2008., četvrtak

Dođite na koncert :)

Zajednički koncert Folklornog ansambla "Zagreb Markovac" i sarajevskog AKCUS-a "Seljo"
Pokraj grada Sarajeva


Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH, AKCUS „Seljo" i naš ansambl održat će zajednički koncert 12. 04. 2008., subota, u dvorani Doma HV-a u Stančićevoj ulici br. 4, s početkom u 19.30 sati, pod nazivom „Pokraj grada Sarajeva", a sam je koncert svojevrsna promocija bosanskohercegovačke kulture. Sudionici programa bit će Akademski ansambl tradicionalnih igara i pjesama (plesni i vokalni sastav), orkestar „Bentbaša", vokalni ansambli „Prijatelji" i „Corona", te Folklorni ansambl Zagreb-Markovac, kao domaćin. U sklopu koncerta pod pokroviteljstvom Posudionice i radionice narodnih nošnji iz Zagreba održat će se i revija tradicijskog odijevanja u BiH, gdje će se pored nekoliko najljepših originalnih bošnjačkih nošnji iz fundusa Posudionice, te samog AKCUS-a Seljo, predstaviti i nošnje Hrvata i Srba u BiH.

Članovi ansambla „Seljo" u Zagrebu gostuju tri dana, a na koncertu će izvesti neke od svojih najboljih koreografija, koje će zasigurno osvojiti srca i gledatelja u Zagrebu, kao što to čine diljem svijeta. Stoga Vas pozivamo da popratite ovaj nesvakidašnji događaj. Karte po cijeni od 30 kn u pretprodaji možete rezervirati na mail janasms@gmail.com ili kupiti na dan koncerta na ulazu u dvoranu po cijeni od 40 kn.
- 12:02 - Komentari (7) - Link na ovaj članak

11.03.2008., utorak

Jambalaya

Za sve kojima se sviđa uzorak Jambalaya s Berrocovog sajta evo upute na hrvatskom:

Jambalaya by Berroco



Uzorak se plete vrlo slično jednostrukom rebrastom bodu, dakle jedna pravo, jedna krivo, samo što se u svim parnim redovima ne plete prava očica, nego se samo prebaci s lijeve na desnu iglu, a nit je ispred pletiva. Uzmite broj očica djeljiv sa dva.
Dakle,
1. red: *1 pravo, 1 krivo* ponavljati do kraja reda
2. red: *prebaciti pravu držeći nit sprijeda, 1 krivo* ponavljati do kraja reda

- 16:36 - Komentari (14) - Link na ovaj članak

07.03.2008., petak

Kako da se ne dam

Bila sam u knjižnici i posudila sam tri popularnopsihološke knjige o samopomoći. Nemam ih živaca čitati. A nisu loše. Mislim da ću ipak potražiti onaj broj od psihologice koji mi je moj prijatelj Saša jedanput bio dao.
Napravila sam totalno prozaični plan izlaska iz financijske krize kojeg ću se valjda uspjeti pridržavati. Ionako nemam želje ni za čim što se može novcem kupiti. Trgovine su mi postale potpuno bespotrebna mjesta. Po namirnice odlazi muž. Nemam živaca ni za to.
Kupila sam crni konac da si nešto ispletem za ovu novu korotu. Ne mogu ni plesti. Naročito ne crnom niti. Nemojte me pitati čija majka crnu vunu prede. Uvijek me strava hvatala od te izreke.
Pitala me doktorica trebam li nešto za smirenje da mi da recept. Ne trebam, rekoh. Ja to ne pijem. Ne vjerujem u te tablete. Ionako ne znam bih li izabrala plavu ili crvenu.


- 16:00 - Komentari (15) - Link na ovaj članak

22.02.2008., petak

Mojem bratu

Tri brata

Kad sam bio tri moja brata i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Imao sam glas kao vjetar,
ruke kao hridine,
srce
kao viganj.
Jezera su me slikala.
Dizali su me
jablani.
Rijeka me umivala za sebe.
Peračice su lovile
moju sliku.
Kad sam bio
tri moja brata
i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Livade su me voljele.
Nosile su moj glas
i njim su sjekle potoke.
Radovao sam se sebi.
Imao sam braću.
(Imao sam uspravan hod.)
To su bila tri moja brata:
moj brat, moj brat, i moj brat.

Josip Pupačić


Zbogom, brate moj, neka ti je laka zemljica.

- 21:20 - Komentari (25) - Link na ovaj članak

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se